Kada se u porodici naslijeđuje promjena gena koja znatno povećava rizik od raka, često se govori o porodičnom kanceroznom sindromu. Drugi termini koje možete čuti su naslijeđeni kancerozni sindrom ili genetski kancerozni sindrom.
Da li je rak naslijeđen?
Važno je razumjeti da svaki rak koji se čini čestim u jednoj porodici nije nužno uzrokovan porodičnim kanceroznim sindromom. Otprilike 1 od 3 osobe tokom života razvije rak, pa nije neuobičajeno imati više slučajeva karcinoma u porodici. Ponekad je rak češći u određenim porodicama zato što članovi porodice dijele slične navike ili izloženosti koje povećavaju rizik, poput pušenja, ili zbog drugih faktora koji se također mogu pojavljivati u porodici, kao što je prekomjerna tjelesna težina.
Međutim, rak ponekad može biti uzrokovan abnormalnim genom koji se prenosi s generacije na generaciju. Iako se kod ovih oblika često govori o naslijeđenim rakovima, zapravo se nasljeđuje abnormalni gen koji može dovesti do raka, a ne sam rak. Samo oko 5% do 10% svih karcinoma poznato je da je snažno povezano s urođenim genetskim promjenama (mutacijama) naslijeđenim od roditelja.
Za više informacija o ulozi gena i tome kako mutacije mogu dovesti do raka, pogledajte: Promjene gena i rak.
Kako prepoznati naslijeđeni ili porodični kancerozni sindrom?
Određeni nalazi ukazuju na to da su karcinomi u porodici možda uzrokovani porodičnim kanceroznim sindromom, poput:
- Mnogi slučajevi iste vrste raka (posebno ako je riječ o neuobičajenom ili rijetkom tipu)
- Rak se javlja u mlađoj dobi nego što je uobičajeno (npr. rak debelog crijeva kod 20-godišnjaka)
- Više vrsta karcinoma kod iste osobe (npr. žena koja je imala i karcinom dojke i jajnika)
- Rak zahvata oba organa iz para (npr. oba oka, oba bubrega ili obje dojke)
- Više slučajeva dječjeg raka kod braće i sestara (npr. sarkom kod brata i sestre)
- Rak se javlja u spolu koji nije uobičajen (npr. rak dojke kod muškarca)
- Rak se pojavljuje kroz više generacija (npr. kod djeda, oca i sina)
Pri prikupljanju porodične historije za svaki slučaj raka zabilježite:
- Ko ima rak? Kako ste srodni? S čije strane porodice su (majčine ili očeve)?
- O kojoj vrsti raka je riječ? Je li rijedak?
- Koliko je godina imala osoba kada je dijagnosticiran rak?
- Je li osoba imala više vrsta raka?
- Je li imala neke poznate faktore rizika za tu vrstu raka? (npr. pušenje za rak pluća)
- Je li neko od članova porodice (s rakom ili bez njega) već uradio genetsko testiranje i je li otkrivena neka mutacija?
Rak kod bliskog srodnika, poput roditelja ili brata/sestre, češće je razlog za zabrinutost nego rak kod daljeg rođaka. Čak i ako je rak kod udaljenog rođaka uzrokovan genetskom mutacijom, manja je vjerovatnoća da ćete tu mutaciju naslijediti u odnosu na bližeg srodnika.
Također je važno razmatrati svaku stranu porodice posebno. Imati dva rođaka s rakom predstavlja veću zabrinutost ako su s iste strane porodice. Na primjer, veća je zabrinutost ako su oba rođaka vaši ujaci/daidže (majčina braća) nego ako je jedan očev brat, a drugi majčin brat.
Vrsta raka je također značajna. Veća je zabrinutost ako više rođaka ima istu vrstu raka nego ako imaju različite vrste. Ipak, kod nekih porodičnih sindroma postoji povećan rizik od više vrsta raka. Na primjer, rizik od raka dojke i jajnika (kao i nekih drugih) je povećan u porodicama s naslijeđenim sindromom raka dojke i jajnika. Rizik od raka debelog crijeva i endometrijuma je povećan kod Lynchovog sindroma (poznatog i kao hereditarnim nepolipoznim karcinomom debelog crijeva, HNPCC).
Pročitajte više o Lynch sindromu.
Više slučajeva iste rijetke vrste raka zabrinjava više nego slučajevi učestalijih karcinoma. Kod nekih rijetkih tumora, čak i jedan slučaj može značiti visoku vjerovatnoću porodičnog sindroma.
Dob osobe u trenutku dijagnoze također je važna. Rak debelog crijeva je rijedak kod osoba mlađih od 30 godina; bliski rođaci mlađi od 30 s takvom dijagnozom mogu upućivati na porodični sindrom. S druge strane, rak prostate je veoma čest kod starijih muškaraca, pa ako su otac i njegov brat sa 80 i više godina oboljeli od raka prostate, manje je vjerojatno da je u pitanju naslijeđeni sindrom.
Neki benigni tumori i medicinska stanja također mogu biti dijelom porodičnog kanceroznog sindroma. Na primjer, osobe sa sindromom višestruke endokrine neoplazije tip II (MEN II) imaju visok rizik od određene vrste raka štitnjače. Mogu razviti i benigni rast paratireoidnih žlijezda, kao i feohromocitome, tumore nadbubrežnih žlijezda koji su obično benigni.
Kada mnogi rođaci imaju istu vrstu raka, važno je razmotriti faktore rizika poput pušenja. Na primjer, rak pluća se najčešće povezuje s pušenjem, pa više slučajeva raka pluća u porodici ljudi koji svi puše vjerojatnije ukazuje na pušenje nego na porodični kancerozni sindrom.
Genetsko savjetovanje i testiranje
Osobe sa značajnom porodičnom historijom raka mogu razmotriti genetsko testiranje. To može pomoći vama i članovima porodice u planiranju buduće zdravstvene njege. Pošto naslijeđene mutacije zahvataju sve ćelije tijela, često ih je moguće otkriti genetskim testiranjem krvi ili uzorka pljuvačke. Ipak, genetsko testiranje nije korisno za svakoga, pa je važno prvo se posavjetovati s genetskim savjetnikom kako biste utvrdili je li testiranje za vas odgovarajuće. Za više informacija, pogledajte: Genomsko i genetičko testiranje i rak.
Informišite se o više korisnih tema na našem blogu.
Izvor: American Cancer Society
