Šta uzrokuje rak prostate?

Istraživači su identificirali pojedine faktore rizika za oboljevanje od raka prostate, iako još nije u potpunosti razjašnjeno na koji način ovi faktori povećavaju rizik od navedene bolesti. Na osnovnom nivou, karcinom prostate nastaje zbog promjena u DNK normalne ćelije prostate.

Promjene gena koje mogu dovesti do raka prostate

DNK je hemijska supstanca u našim ćelijama koja čini naše gene, a geni kontrolišu funkcije ćelija. Izgledamo kao naši roditelji jer su oni izvor naše DNK (genetičkog materijala), ali geni utiču na mnogo više od samog izgleda.

Neki geni normalno pomažu u kontroli rasta ćelija, dijeljenja u nove ćelije, ispravljanju grešaka u DNK ili u uzrokovanju odumiranja ćelija kad je potrebno. Ako ovi geni ne funkcionišu pravilno, može doći do nekontrolisanog rasta ćelija. Na primjer:

• Promjene u genima koji inače pomažu ćelijama da rastu, dijele se ili opstaju mogu dovesti do toga da ovi geni postanu aktivniji nego što bi trebali biti, pretvarajući se u onkogene. Ovi geni mogu uzrokovati nekontrolisani rast ćelija.
• Geni koji normalno održavaju kontrolu nad dijeljenjem ćelija ili uzrokuju njihovo odumiranje u pravo vrijeme nazivaju se tumor supresorski geni. Promjene koje isključuju ove gene mogu rezultirati nekontrolisanim rastom ćelija.
• Neki geni pomažu u ispravljanju grešaka u DNK ćelije. Promjene koje isključuju ove gene za popravak DNK mogu dovesti do nakupljanja promjena u DNK unutar ćelije, što može rezultirati nekontrolisanim rastom.

Svaka od ovih vrsta promjena u DNK može dovesti do nekontrolisanog rasta ćelija i formiranja tumora.

Promjene u DNK mogu biti naslijeđene od roditelja ili se mogu steći tokom života osobe.

Naslijeđene mutacije gena

Neki geni mogu se naslijediti unutar porodice i nalaze se u svim ćelijama osobe. Smatra se da ove naslijeđene promjene gena igraju važnu ulogu u do 10% slučajeva raka prostate. Karcinom uzrokovan naslijeđenim genima naziva se nasljednim karcinomom.

Naslijeđene mutacije u nekoliko gena povezane su sa nasljednim rakom prostate, uključujući:

• BRCA1 i BRCA2: Ovi geni inače pomažu u ispravljanju grešaka u DNK ćelija (ili uzrokuju odumiranje ćelije ukoliko grešku nije moguće ispraviti). Naslijeđene mutacije u ovim genima znatno povećavaju rizik od raka dojke i jajnika kod žena, a također su povezane s povećanim rizikom od raka prostate kod muškaraca.
• CHEK2, ATM, PALB2 i RAD51: Mutacije u navedenim genima za popravak DNK također mogu uzrokovati neki od slučajeva nasljednog karcinoma prostate.
• Geni za popravak neusaglašenosti DNK (kao što su MSH2, MSH6, MLH1 i PMS2). Ovi geni pomažu u ispravljanju grešaka u DNK koje se mogu desiti kada se ćelija priprema za dijeljenje. Naslijeđene mutacije u ovim genima uzrokuju stanje poznato kao Lynchov sindrom, koji povećava rizik od raka debelog crijeva, prostate i drugih vrsta karcinoma.
• RNASEL (ranije HPC1): Funkcija ovog tumor supresorskog gena je da pomaže ćelijama da odumru kada nešto nije u redu unutar njih. Naslijeđene mutacije u ovom genu mogu dozvoliti abnormalnim ćelijama da žive duže nego što bi trebale, povećavajući rizik od raka prostate.
• HOXB13: Ovaj gen je važan za razvoj prostate. Mutacije u ovom genu povezane su s ranim razvojem karcinoma prostate koji se javlja kod mlađih muškaraca i koji se prenosi unutar porodice. Ova mutacija je rijetka.

Druge naslijeđene mutacije gena mogu također uzrokovati neke slučajeve nasljednog karicnoma prostate, a istraživanja se nastavljaju kako bi se pronašli ti geni.

Ako imate karcinom prostate, testiranje ćelija raka na ove vrste promjena gena može biti važno iz dva razloga:

• Rezultati testiranja mogu uticati na vaše opcije liječenja. Neki lijekovi koji se koriste za liječenje raka prostate (kao što su određeni ciljani lijekovi) mogu biti efikasni samo ako kancerogene ćelije imaju određene promjene gena.
• Ako testiranje otkrije promjenu unutar gena, vaš doktor može preporučiti genetsko savjetovanje i testiranje. Ako ćelije tumora imaju mutaciju gena, testiranje drugih ćelija (poput onih iz uzorka krvi) na istu mutaciju može pokazati da li ste je naslijedili (i stoga ako je prisutna u svim vašim ćelijama). Ovo može pomoći u određivanju rizika od drugih vrsta karcinoma za vas i po mogućnosti za članove vaše porodice.

Stečene mutacije gena

Neki geni mogu se promijeniti tokom života osobe. Ova vrsta mutacije ne prenosi se na djecu i nalazi se samo u ćelijama koje potiču od originalne mutirane ćelije. Ove promjene nazivaju se stečenim mutacijama. Većina genetskih mutacija povezanih sa karcinomom prostate razvija se tokom života muškarca, a ne nasljeđuje se.

Svaki put kada se ćelija priprema za dijeljenje, mora stvoriti kopiju svoje DNK za novu ćeliju. Ovaj proces nije savršen i ponekad se javljaju greške koje ostavljaju oštećenu DNK u novoj ćeliji. Nije jasno koliko često su ove promjene DNK nasumični događaji, a koliko su rezultat drugih faktora (kao što su prehrana, nivoi hormona itd.).

Uopšteno, što brže ćelije prostate rastu i dijele se, veće su šanse za pojavu mutacija. Stoga, sve što ubrzava ovaj proces može povećati vjerovatnoću nastanka karcinoma prostate.

Na primjer, androgeni (muški hormoni), poput testosterona, mogu podsticati rast ćelija prostate. Viši nivoi androgena mogu povećati rizik od karcinoma prostate kod nekih muškaraca, iako dosadašnja istraživanja nisu pronašla konzistentnu vezu.

Neka istraživanja su pokazala da muškarci s visokim nivoom drugog hormona, faktora rasta sličnog insulinu-1 (IGF-1), mogu imati veću vjerovatnoću da razviju rak prostate. Međutim, druga istraživanja nisu potvrdila ovu vezu. Potrebno je dodatno istraživanje kako bi se ova veza dodatno pojasnila.

Određena istraživanja su pokazala da može postojati veza između upale prostate i raka prostate. Jedna teorija kaže da upala može dovesti do oštećenja DNK ćelija, što bi moglo doprinijeti pretvaranju normalne ćelije u kancerogenu. Potrebno je više istraživanja na ovu temu.

Izlaganje zračenju ili hemikalijama koje uzrokuju rak može uzrokovati mutacije DNK u mnogim organima, ali do sada ovi faktori nisu pokazani kao važni uzroci mutacija u ćelijama prostate.

Više o korisnim tematikama pročitajte na našem blogu.

Izvor: American Cancer Society