Testovi za melanom kože

Većina melanoma se otkrije kada osoba primijeti znakove ili simptome koji je navedu da se obrati ljekaru.
Ako imate abnormalno područje na koži za koje sumnjate da bi moglo biti rak, ljekar će ga pregledati i možda uraditi testove kako bi se utvrdilo da li je riječ o melanomu, nekoj drugoj vrsti karcinoma kože ili nekom drugom kožnom oboljenju.

Ako vas prvo pregleda vaš porodični ljekar i posumnja na melanom, može vas uputiti dermatologu — ljekaru specijaliziranom za bolesti kože — koji će detaljnije pregledati to područje.
Ukoliko se otkrije melanom, mogu se uraditi dodatni testovi kako bi se saznalo više, na primjer, da li se proširio na druge dijelove tijela.

Medicinska anamneza i fizički pregled

Prvi korak koji ljekar obično preduzima jeste da vas pita o simptomima — kada se promjena na koži prvi put pojavila, da li se mijenjala po veličini ili izgledu i da li je bolna, svrbi ili krvari. Možda ćete biti upitani i o mogućim faktorima rizika za melanom kože, kao što su prethodna izlaganja suncu, opekotine od sunca, te da li ste vi ili neko u vašoj porodici imali melanom ili druge oblike karcinoma kože.

Tokom fizičkog pregleda, ljekar će obratiti pažnju na veličinu, oblik, boju i teksturu promjene, kao i na to da li krvari, curi ili ima krastu. Pregledom se može obuhvatiti i ostatak tijela kako bi se pronašli mladeži ili druge promjene koje bi mogle biti povezane s rakom kože (ili drugim kožnim oboljenjima).

Ljekar može opipati i limfne čvorove (male nakupine imunoloških ćelija veličine zrna graha) ispod kože na vratu, ispod pazuha ili u preponama, u blizini abnormalnog područja. Kada se melanom širi, često prvo zahvata obližnje limfne čvorove, koji tada mogu postati uvećani.

Posebne tehnike za pregled kože

Dermatolozi ponekad koriste posebne alate kada procjenjuju da li bi neka promjena na koži mogla biti melanom i da li je potrebno uzeti uzorak kože.

Dermoskopski pregled

Dermatolozi često koriste dermoskopiju, poznatu i kao dermatoskopija, epiluminiscencijska mikroskopija (ELM) ili površinska mikroskopija, kako bi detaljnije pregledali sumnjive promjene na koži. U ovoj tehnici koristi se dermatoskop — poseban uređaj koji sadrži povećavajuće sočivo i izvor svjetlosti i drži se neposredno iznad kože. Ponekad se na kožu nanese tanak sloj alkohola ili ulja prije pregleda.

Dermoskopija omogućava ljekarima da detaljnije sagledaju sumnjiva područja, uključujući i strukture ispod površine kože koje nisu vidljive golim okom.

Tokom dermoskopije mogu se napraviti i digitalne fotografije promjene. One se mogu koristiti za praćenje eventualnih promjena kroz vrijeme. U nekim sistemima, snimke se mogu analizirati i pomoću računara, što može pomoći ljekaru da procijeni da li je riječ o melanomu.

Reflektujuća konfokalna mikroskopija (RCM)

Reflektujuća konfokalna mikroskopija (RCM) je još jedna tehnika koja omogućava ljekaru da pogleda abnormalno područje kože do određene dubine bez potrebe da se koža reže. U ovoj tehnici koristi se laser koji se usmjerava na sumnjivo područje. Svjetlost iz lasera ulazi u gornje slojeve kože i odbija se od strukture unutar nje. Poseban mikroskop detektuje reflektovanu svjetlost i koristi je za kreiranje detaljne, trodimenzionalne slike tog područja. Ova metoda može pomoći ljekaru da odluči da li je potrebno uzeti biopsiju.

RCM može biti posebno koristan za osobe koje imaju mnogo neuobičajenih mladeža, jer može smanjiti broj biopsija kože koje su im potrebne. Također može pomoći u određivanju ivica melanoma, što može biti od koristi tokom hirurškog zahvata.

Druge metode koje ne zahtijevaju rezanje kože

Razvijaju se i druge metode koje pomažu ljekarima da bolje procijene da li je sumnjiva promjena melanom. Na primjer:

Neki ručni spektroskopski uređaji detektuju refleksije različitih talasnih dužina svjetlosti ili drugih oblika energije kako bi se procijenilo da li je promjena vjerovatno melanom.
U drugom pristupu, poznatom kao testiranje pomoću ljepljive trake (engl. adhesive patch testing), na sumnjivo područje se postavlja ljepljiva traka. Kada se ukloni, uz nju ostanu i određene ćelije kože, koje se zatim testiraju na prisustvo genetskih promjena koje su često povezane sa melanomom.

Biopsija kože

Ako ljekar posumnja da bi neka promjena mogla biti melanom, sumnjivo područje se uklanja i šalje u laboratoriju na mikroskopski pregled. Ovaj postupak se naziva biopsija kože.

Postoji više načina da se uradi biopsija kože. Ljekar će odabrati najprikladniji metod na osnovu veličine promjene, njenog položaja na tijelu i drugih faktora. Bez obzira na to koja vrsta biopsije se koristi, cilj je ukloniti što veći dio sumnjivog tkiva kako bi se postavila tačna dijagnoza.

Svaka biopsija će najvjerovatnije ostaviti bar mali ožiljak. Različite metode mogu dovesti do različitih vrsta ožiljaka, pa je preporučljivo da se s doktorom razgovara o mogućem stvaranju ožiljka prije same biopsije.

Biopsija kože se obavlja uz primjenu lokalne anestezije (lijeka za umrtvljenje), koji se ubrizgava u to područje pomoću veoma tanke igle. Vjerovatno ćete osjetiti blag ubod i kratkotrajno peckanje prilikom ubrizgavanja, ali ne biste trebali osjećati bol tokom samog zahvata.

Duboka „shave“ (tangencijalna) biopsija

Za ovu vrstu biopsije, poznatu i kao saucerizacija, ljekar uklanja gornje slojeve kože malom hirurškom oštricom. Krvarenje na mjestu biopsije zaustavlja se nanošenjem masti, hemijskog sredstva za zaustavljanje krvarenja ili upotrebom malog električnog uređaja za kauterizaciju (zatvaranje rane).

Shave biopsija je korisna za dijagnostiku mnogih kožnih bolesti i za uzimanje uzoraka mladeža kada je rizik od melanoma vrlo nizak. Ako se ova vrsta biopsije koristi kod sumnje na melanom, važno je da oštrica ide dovoljno duboko ispod sumnjivog područja. U suprotnom, ako je riječ o melanomu, uzorak možda neće biti dovoljno debeo da bi se moglo precizno izmjeriti koliko duboko je karcinom prodro u kožu.

Punch biopsija

Kod punch biopsije, ljekar koristi alat koji izgleda kao mali okrugli rezač za kolače kako bi uzeo dublji uzorak kože. Alat se rotira na koži dok ne presiječe sve slojeve kože. Uzorak se zatim uklanja, a rubovi mjesta biopsije se obično zašivaju.

Ekscizijske i incizijske biopsije

Za pregled tumora koji je možda prodro u dublje slojeve kože, ljekar može koristiti ekscizijsku (ili rjeđe incizijsku) biopsiju.

Ekscizijska biopsija uklanja cijeli tumor (zajedno s malim dijelom zdrave kože oko njega). Ovo je obično preferirana metoda biopsije kod sumnje na melanom, ako se tehnički može izvesti, iako to nije uvijek moguće.
Incizijska biopsija uklanja samo dio tumora.

Za ove vrste biopsija koristi se hirurški nož za pravljenje eliptičnog ili kružnog reza kroz čitavu debljinu kože. Koža se zatim uklanja radi analize, a rubovi reza se obično zašivaju.

Biopsije melanoma koji se možda proširio

U nekim slučajevima mogu biti potrebne biopsije područja izvan kože. Na primjer, ako je melanom već dijagnostikovan na koži, mogu se bioptirati obližnji limfni čvorovi kako bi se utvrdilo da li se rak proširio na njih.

Rijetko, biopsije se mogu koristiti za utvrđivanje o kojoj vrsti karcinoma se radi. Neki melanomi se mogu širiti vrlo brzo i dostići limfne čvorove, pluća, mozak ili druge organe, dok je prvobitni melanom na koži još uvijek vrlo mali. Ponekad se takvi tumori otkriju putem snimaka (kao što su CT snimci) ili drugih pregleda, čak i prije nego što se melanom na koži otkrije. U drugim slučajevima, mogu se pojaviti dugo nakon što je melanom s kože uklonjen, pa nije sigurno da li se radi o istom karcinomu.

U određenim slučajevima, melanom se može otkriti unutar tijela bez da se ikada pronađe promjena na koži. To se može desiti jer se neke kožne promjene povuku same od sebe (bez liječenja), nakon što su njihove ćelije već metastazirale u druge dijelove tijela. Melanom također može nastati u unutrašnjim organima, ali to je vrlo rijetko, a ukoliko se melanom već proširio po cijelom tijelu, ponekad nije moguće tačno odrediti gdje je započeo.

Kada se melanom proširi na druge organe, ponekad se može zamijeniti sa karcinomom koji je započeo u tom organu. Na primjer, melanom koji se proširio u pluća može se zamijeniti s primarnim rakom pluća (rak koji započinje u plućima).

Posebni laboratorijski testovi se mogu uraditi na uzorcima biopsije kako bi se utvrdilo da li se radi o melanomu ili nekoj drugoj vrsti karcinoma. Ovo je važno jer se različite vrste karcinoma liječe na različite načine.

Biopsije sumnjivih promjena unutar tijela često su složenije od onih koje se uzimaju sa kože.

Biopsija tankom iglom (FNA – fine needle aspiration)

Biopsija tankom iglom (FNA) ne koristi se za uzimanje uzoraka sumnjivih mladeža. Međutim, može se koristiti za biopsiju uvećanih limfnih čvorova u blizini melanoma, kako bi se utvrdilo da li se melanom proširio na njih.

Kod ove vrste biopsije, ljekar koristi špricu s tankom, šupljom iglom kako bi uklonio vrlo male dijelove limfnog čvora ili tumora. Igle koje se koriste u FNA su tanje od onih koje se koriste za vađenje krvi. Ponekad se primjenjuje lokalna anestezija za umrtvljenje tog područja. Ovaj test rijetko izaziva značajnu nelagodu i obično ne ostavlja ožiljak.

Ako se limfni čvor nalazi neposredno ispod kože, ljekar ga često može dovoljno dobro napipati da precizno usmjeri iglu. Ako je limfni čvor dublje u tijelu ili se sumnjiva promjena nalazi u organima poput pluća ili jetre, često se koristi slikovni test, kao što je ultrazvuk ili CT, kako bi se igla precizno usmjerila.

FNA je manje invazivna od nekih drugih vrsta biopsija, ali ponekad ne uzme dovoljan uzorak da bi se sigurno utvrdilo da li je riječ o melanomu. U takvim slučajevima može biti potrebna invazivnija metoda biopsije.

Hirurška (ekscizijska) biopsija limfnog čvora

Ovim postupkom može se ukloniti uvećani limfni čvor kroz mali rez na koži. Lokalna anestezija (lijek za umrtvljenje) se obično koristi ako se limfni čvor nalazi odmah ispod kože, ali ako je dublje u tijelu, osoba može biti uspavana (sedacija ili opća anestezija).

Ova vrsta biopsije često se radi ako veličina limfnog čvora sugeriše da se melanom proširio, ali prethodni FNA test nije urađen ili nije otkrio ćelije melanoma.

Biopsija limfnog čvora stražara (SLNB – sentinel lymph node biopsy)

Ako je dijagnosticiran melanom i ima zabrinjavajuće karakteristike (npr. određenu minimalnu debljinu), često se radi biopsija limfnog čvora stražara kako bi se utvrdilo da li se rak proširio na obližnje limfne čvorove, što može uticati na izbor liječenja. Ovim testom se pronalaze limfni čvorovi koji bi najvjerovatnije bili prvo mjesto širenja melanoma. Ovi limfni čvorovi se nazivaju čvorovi stražari jer, slikovito rečeno, „stražare“ nad tumorom.

Da bi se pronašao limfni čvor stražar, ljekar ubrizgava malu količinu radioaktivne supstance u područje oko melanoma. Nakon što se supstanci da vremena da otputuje do okolnih limfnih čvorova, koristi se posebna kamera da se vidi gdje se nakupila — to je najvjerovatnije limfni čvor stražar. Kada se označi radioaktivno područje, pacijent se vodi na operaciju. Tada se na istom mjestu ubrizgava plavi kontrast. Napravi se mali rez na označenom području i limfni čvorovi se pregledaju kako bi se utvrdilo koji su postali radioaktivni i/ili poprimili plavu boju. Ti čvorovi stražari se uklanjaju i analiziraju pod mikroskopom.

Ako se u limfnim čvorovima stražarima ne pronađu ćelije melanoma, nije potrebna dodatna hirurška intervencija jer je vrlo mala vjerovatnoća da se melanom proširio dalje. Ako se u čvorovima stražarima pronađu ćelije melanoma, ostali limfni čvorovi u tom području se obično uklanjaju i pregledaju. Ovo se naziva disekcija limfnih čvorova.

Ako je limfni čvor blizu melanoma već abnormalno uvećan, biopsija limfnog čvora stražara se vjerovatno neće raditi – taj čvor se jednostavno biopsira.

Laboratorijski testovi uzoraka biopsije

Uzorci dobijeni biopsijom šalju se u laboratorij, gdje ih ljekar specijaliziran za mikroskopsko ispitivanje tkiva, koji se naziva patolog, pregleda pod mikroskopom u potrazi za ćelijama melanoma. Često se uzorci kože šalju dermatopatologu — ljekaru posebno obučenom za analizu uzoraka kože.

Ako patolog ne može sa sigurnošću potvrditi prisustvo ćelija melanoma samo vizuelnim pregledom, rade se dodatni laboratorijski testovi na ćelijama kako bi se potvrdila dijagnoza. Ovi testovi mogu uključivati:

Imunohistohemiju (IHC)
Fluorescentnu in situ hibridizaciju (FISH)
Komparativnu genomsku hibridizaciju (CGH)
Profilisanje ekspresije gena (GEP)
Sekvenciranje nove generacije (NGS)

Ako se melanom potvrdi u uzorcima, patolog će analizirati određene važne karakteristike, kao što su debljina tumora i mitotska stopa (udio ćelija koje se aktivno dijele).

Ovi testovi i karakteristike pomažu u određivanju stadija melanoma i mogu pomoći u procjeni vjerovatnoće da će se rak proširiti. To može uticati na opcije liječenja i prognozu bolesti.

Molekularno testiranje na genetske promjene

Kod nekih osoba s melanomom, uzorci iz biopsije (ili uzorci krvi) mogu se testirati kako bi se utvrdilo da li ćelije raka imaju mutacije (promjene) u određenim genima. Ova vrsta testiranja, poznata i kao testiranje biomarkera, može uticati na izbor liječenja, posebno ako se melanom proširio.

Na primjer, oko polovine melanoma sadrži mutacije u BRAF genu. Neki lijekovi koji se koriste za liječenje uznapredovalih melanoma djeluju samo ako ćelije sadrže ovu mutaciju, pa je testiranje na BRAF važno za određivanje mogućnosti liječenja.

Mogu se raditi i testovi na druge genetske promjene koje mogu uticati na terapiju, uključujući gene kao što su C-KIT, NRAS, ALK, ROS1 i NTRK. Iako su ove mutacije rjeđe u melanomu, mogu postojati ciljani lijekovi koji su opcija ukoliko se takva promjena otkrije.

Dijagnostičke pretrage snimanjem

Snimci koriste rendgenske zrake, magnetna polja ili radioaktivne supstance za prikaz unutrašnjosti tijela. Uglavnom se koriste za provjeru da li se melanom proširio na limfne čvorove ili druge organe. Ove pretrage nisu potrebne kod većine osoba s vrlo ranim stadijem melanoma, jer je mala vjerovatnoća da se karcinom već proširio.

Također se mogu koristiti za procjenu učinkovitosti liječenja ili za otkrivanje znakova povratka bolesti nakon terapije.

Rendgenski snimak grudnog koša

Ova pretraga može se koristiti za provjeru da li se melanom proširio na pluća, iako se češće koristi CT snimanje grudnog koša.

Ultrazvuk

Ultrazvuk koristi zvučne talase i njihove odjeke za prikaz unutrašnjosti tijela na ekranu računara. Može se koristiti za pregled limfnih čvorova u blizini tumora, naročito ako fizičkim pregledom nije jasno da li su uvećani. Ultrazvuk je brz, jednostavan i ne izlaže pacijenta zračenju.

Biopsija iglom vođena ultrazvukom: Ultrazvuk se može koristiti i za usmjeravanje biopsijske igle u sumnjivi limfni čvor.

Kompjuterizovana tomografija (CT)

CT koristi rendgenske zrake za stvaranje detaljnih, poprečnih presjeka tijela. Za razliku od običnog rendgena, CT može prikazati detalje mekih tkiva, poput unutrašnjih organa. Ova pretraga može pokazati da li su limfni čvorovi uvećani ili da li pluća, jetra ili drugi organi imaju sumnjiva područja koja bi mogla ukazivati na širenje melanoma.

Biopsija iglom vođena CT-om: CT se može koristiti i za usmjeravanje biopsijske igle u sumnjivo područje u tijelu.

Magnetna rezonanca (MRI)

MRI koristi radio-talase i snažne magnete, umjesto rendgenskih zraka, za stvaranje detaljnih snimaka dijelova tijela. MRI je posebno koristan za pregled mozga i kičmene moždine.

Pozitronska emisijska tomografija (PET)

PET pretraga može pomoći u otkrivanju da li se rak proširio na limfne čvorove ili druge dijelove tijela. Najkorisnija je kod osoba s uznapredovalim stadijem melanoma.

Za ovu pretragu pacijent prima injekciju blago radioaktivne forme šećera, koja se uglavnom nakuplja u ćelijama raka. Specijalna kamera se koristi za prikaz područja u tijelu gdje se nakuplja radioaktivnost.

PET/CT skeniranje: Mnogi dijagnostički centri imaju uređaje koji istovremeno rade PET i CT skeniranje. To omogućava ljekaru da uporedi područja visoke radioaktivnosti na PET-u s detaljnim prikazima tih istih područja na CT-u.

Krvne pretrage

Krvni testovi se ne koriste za dijagnosticiranje melanoma, ali neki se mogu raditi prije ili tokom liječenja, posebno kod uznapredovalog melanoma.

Ljekari često mjere nivo supstance nazvane laktat dehidrogenaza (LDH) prije početka terapije. Ako se melanom proširio na udaljene dijelove tijela, povišen nivo LDH može ukazivati na to da će rak biti teže liječiti. Ovo može uticati na određivanje stadija bolesti.

Također se mogu raditi testovi krvne slike i biohemije kako bi se procijenilo kako funkcionišu koštana srž (gdje se stvaraju krvne ćelije), jetra i bubrezi, prije i tokom liječenja.

Ne zaboravite pregledati ostale tekstove na našem blogu.

Izvor: American Cancer Society

Testovi za melanom kože