Biopsija: šta je i kako se izvodi
Biopsija je medicinski postupak kojim se uzima uzorak (ponekad nazvan i specimen) iz kvržice, tumora ili druge sumnjive promjene na tijelu radi testiranja u laboratoriju. Uzorci ćelija ili tjelesnih tkiva mogu se uzeti iz gotovo bilo kojeg dijela tijela i koriste se za pomoć u dijagnostici raka. Zapravo, karcinom se gotovo uvijek dijagnosticira putem biopsije.
Način uzimanja uzoraka zavisi od toga gdje se nalazi sumnjivo područje, na koju vrstu raka se sumnja i zašto se biopsija radi. Na primjer, metode koje se koriste za biopsiju kože razlikuju se od onih koje se koriste za biopsiju mozga.
U nekim slučajevima, najbolji način biopsije može zahtijevati hirurški zahvat kojim se uklanja dio ili cijela sumnjiva promjena, pa čak i čitav organ. Takve biopsije obično obavlja hirurg. Kod drugih vrsta biopsija, manji uzorci tumora uzimaju se pomoću šuplje igle ili kroz endoskop (savijena cijev s izvorom svjetlosti koja se uvodi u tijelo). Ove biopsije mogu obavljati hirurzi, ali i drugi ljekari različitih specijalnosti.
U nastavku su objašnjene najčešće vrste biopsija koje se koriste u potrazi za karcinomom. Za više informacija o specifičnim vrstama raka, pogledajte testiranja za određenu dijagnozu.
Biopsija iglom
Kod biopsije iglom koristi se šuplja igla za uzimanje malih uzoraka tkiva. Postoje dvije glavne vrste biopsije iglom:
-
Biopsija tankog iglom (fine needle aspiration – FNA)
-
Biopsija širokom iglom (core needle biopsy – CNB)
Biopsija tankom iglom (FNA)
FNA koristi vrlo tanku, šuplju iglu spojenu na špricu kako bi se izvukla (aspirirala) mala količina tečnosti i vrlo sitnih dijelova tkiva iz tumora.
Ako se tumor nalazi blizu površine kože, ljekar može usmjeriti iglu dodirom kvržice. Ako je tumor dublje u tijelu, igla se može precizno usmjeriti pomoću dijagnostičkih snimanja poput ultrazvuka ili CT-a.
FNA biopsije obično ne uzrokuju veći bol, ali ako se tumor nalazi na osjetljivom području, ljekar može ubrizgati lokalni anestetik (lijek za umirenje bola) pod kožu u blizini tumora prije postupka.
Glavne prednosti FNA metode su da se koža ne mora rezati, a u nekim slučajevima dijagnoza se može postaviti isti dan. Glavni nedostatak je što tanka igla ponekad ne može uzeti dovoljno tkiva za preciznu dijagnozu ili dodatna laboratorijska ispitivanja.
Iako je FNA vrsta biopsije, može se smatrati i vrstom citološkog testa (analiza ćelija).
Biopsija širokom iglom (CNB)
Igla koja se koristi kod ove vrste biopsije nešto je deblja nego kod FNA, i omogućava uzimanje malog cilindra tkiva (tzv. “jezgra”).
Biopsija debljom iglom se najčešće radi uz lokalni anestetik u ordinaciji ili ambulanti. Kao i kod FNA, ova metoda se može koristiti za tumore koje ljekar može napipati, ali i za one koji se mogu vidjeti samo pomoću snimanja.
Ljekari ponekad koriste posebne vakuumske instrumente za uzimanje većih uzoraka iz dojki. (Za više informacija pogledajte naš tekst o biopsiji dojke: Biopsija dojke.)
Prednost ove metode je da daje više tkiva nego FNA, a i dalje ne zahtijeva operaciju. Obrada ovih uzoraka u laboratoriji obično traje duže nego kod FNA, pa su i rezultati dostupni nešto kasnije.
Endoskopska biopsija
Endoskopska biopsija se izvodi pomoću postupka poznatog kao endoskopija.
Tokom endoskopije, ljekar koristi endoskop – tanku, savitljivu cijev sa svjetlom i malom kamerom ili sočivom na kraju – koja se uvodi u tijelo radi pregleda određenog područja.
Različite vrste endoskopa koriste se za pregled različitih dijelova tijela. Na primjer, jedna vrsta endoskopa koristi se za pregled nosa, sinusa i grla, dok se druga koristi za pregled jednjaka (cijev koja povezuje grlo sa želucem), želuca i početka crijeva.
Za uzimanje uzorka tokom endoskopske biopsije, ljekar koristi tanke instrumente koji se provode kroz endoskop kako bi se uklonio uzorak tkiva ili tečnosti za testiranje.
Zavisno od vrste endoskopskog postupka, mogu se koristiti različite vrste anestezije.
Laparoskopska, torakoskopska i medijastinoskopska biopsija
Ovi postupci također koriste različite vrste instrumenata (skopova) za pregled unutrašnjosti tijela, ali za razliku od prethodno opisanih endoskopskih biopsija, ovdje je potreban mali rez na koži kako bi se uveo instrument.
Tokom ovih postupaka, dugi, tanki instrumenti se mogu uvesti kroz dodatne male rezove kako bi se uzeli uzorci tkiva.
-
Laparoskopija se koristi za pregled unutrašnjosti abdomena (trbušne šupljine).
-
Torakoskopija se koristi za pregled grudnog koša.
-
Medijastinoskopija se koristi za pregled prostora između pluća.
Ove vrste biopsija se najčešće rade u operacionoj sali. Zavisno od vrste postupka, mogu se koristiti različite vrste anestezije.
Hirurška (otvorena) biopsija
Kod ove vrste biopsije radi se operativni zahvat kako bi se uzeli uzorci tkiva za analizu.
Ekscizijska i incizijska biopsija
Kod ovih postupaka hirurg pravi rez kroz kožu kako bi uklonio cijeli tumor (ekscizijska biopsija) ili manji dio velikog tumora (incizijska biopsija).
Ovi zahvati se obično izvode uz lokalnu ili regionalnu anesteziju (lijekovi koji umrtvljuju dio tijela). Ako se tumor nalazi dublje u tijelu, poput grudnog koša ili trbušne šupljine, obično je potrebna opća anestezija (gdje pacijent spava i ne osjeća bol).
Laparotomija i torakotomija
Laparotomija je vrsta operacije u kojoj ljekar pravi rez u trbuhu, najčešće okomito od gornjeg do donjeg dijela stomaka. Torakotomija je sličan postupak, ali se rez pravi u predjelu grudnog koša radi pregleda unutrašnjosti prsne šupljine.
Ove vrste operacija se obično ne rade ako je cilj samo biopsija. Međutim, mogu se primijeniti kada se sumnjiva promjena ne može dijagnosticirati manje invazivnim metodama (kao što su biopsija iglom ili laparoskopija/torakoskopija), ili ako hirurg planira dodatne zahvate, poput uklanjanja cijelog organa ili većeg dijela njega.
Tokom ovih operacija mogu se uzeti uzorci za biopsiju, a ljekar takođe može procijeniti veličinu i položaj promjene, kao i stanje okolnih tkiva.
Ovi zahvati se najčešće izvode pod općom anestezijom.
Biopsije kože
Postoji više načina za uzimanje uzoraka sa sumnjivih promjena na koži. Ljekar će odabrati najprikladniji metod, u zavisnosti od vrste tumora kože na koji se sumnja.
-
Površinske biopsije (shave biopsies) uklanjaju samo gornje slojeve kože. Najčešće se koriste kod sumnje na bazocelularni ili planocelularni karcinom, a rjeđe kod sumnje na melanom.
-
Punch biopsije i ekscizijske biopsije (opisane ranije) uklanjaju dublje slojeve kože, pa su korisne za utvrđivanje dubine prodora melanoma – što je važan faktor pri odabiru načina liječenja.
Mapiranje i biopsija limfnog čvora stražara
Sentinel biopsija limfnog čvora (sentinel lymph node biopsy – SLNB) koristi se da se provjeri da li se rak, posebno melanom ili karcinom dojke, proširio na obližnje limfne čvorove. Ova informacija je važna za određivanje stadija bolesti i mogućnosti liječenja.
Postupak pomaže da se otkriju limfni čvorovi koji prvi primaju limfnu tečnost iz područja gdje je rak nastao. Ako se karcinom širi, upravo su ovi “limfni čvorovi stražari” obično prvi zahvaćeni.
Da bi ih pronašao, doktor ubrizgava malu količinu blago radioaktivnog materijala (ili materijala koji sadrži gvožđe) u područje tumora, ponekad zajedno sa bojom. Nakon kratkog vremena, pomoću posebnog aparata koji detektuje radioaktivnost (ili magnetne čestice), pronalaze se limfni čvorovi najvjerovatnije zahvaćeni rakom. Tada se pravi mali rez na koži kako bi se pristupilo limfnim čvorovima, a onaj koji je prvi obojen ili detektovan aparatima smatra se limfnim čvorom stražarom.
Taj čvor (ili više njih) se uklanja i analizira pod mikroskopom. Ako u čvoru nema kancerogenih ćelija, vjerovatno se rak nije dalje proširio, pa nije potrebno uklanjati dodatne limfne čvorove. Ako se u čvoru nađu ćelije karcinoma, obično se uklanjaju i ispituju ostali limfni čvorovi u toj regiji. Ovaj postupak se naziva disekcija limfnih čvorova.
Tečna (likvidna) biopsija
Kod većine biopsija uzimaju se uzorci tkiva – iglom, endoskopom ili operacijom – kako bi se pomoglo u dijagnostici raka, utvrdilo koliko se proširio, da li postoje genetske promjene bitne za liječenje ili da li se bolest vratila.
Ipak, biopsije tkiva imaju određene nedostatke: ponekad zahtijevaju operaciju i anesteziju, mogu biti teške za izvođenje ako je tumor na teško dostupnom mjestu, u kosti ili ako pacijent ima druge ozbiljne zdravstvene probleme.
Tečna biopsija koristi uzorak krvi (ili druge tjelesne tečnosti, poput tečnosti iz plućne maramice) za traženje znakova karcinoma. Neki karcinomi otpuštaju ćelije ili njihove dijelove u krv, što se može otkriti posebnim laboratorijskim testovima. U zavisnosti od testa, može se tražiti:
-
Ćelije raka (tzv. cirkulišuće tumorske ćelije ili CTCs)
-
Genetski materijal iz ćelija, kao što su DNK (tzv. cirkulišuća tumorska DNK – ctDNA ili slobodna DNK – cfDNA) ili RNK
-
Proteini koje stvaraju ćelije karcinoma
Nisu svi tumori takvi da otpuštaju svoje ćelije ili dijelove u krv, pa ove analize nisu uvijek primjenjive. Međutim, kada se mogu koristiti, mogu dati vrlo važne informacije na jednostavniji način – bez potrebe za invazivnom biopsijom. Tečna biopsija može pomoći:
-
U ranom otkrivanju raka
-
U pronalaženju genetskih ili proteinskih promjena koje mogu pomoći pri odabiru liječenja (personalizirana ili precizna medicina)
-
U praćenju uspješnosti liječenja i odluci da li je potrebno dodatno liječenje
-
U praćenju promjena u tumorskim ćelijama tokom vremena, što može ukazivati na potrebu promjene terapije
-
U otkrivanju povratka bolesti
Ljekari i dalje uče kako najbolje koristiti tečne biopsije, ali one postaju sve važniji alat u liječenju određenih vrsta karcinoma.
Genetsko testiranje tumora može pomoći u boljem razumijevanju njegove prirode i odabiru odgovarajućeg liječenja. Više o ovome možete saznati u tekstovima o MammaPrint testu – koji se koristi kod raka dojke, i FoundationOne testovima – koji se primjenjuju kod različitih vrsta tumora.
