Testiranje biomarkera pomaže u određivanju vrste raka, odabiru odgovarajuće terapije i procjeni rizika od povratka bolesti. Ovi testovi omogućavaju personaliziran pristup liječenju, poboljšavajući njegove ishode. U nastavku saznajte više o značenju rezultata biomarkera i njihovoj primjeni u liječenju raka.

Šta znače rezultati testa biomarkera?

Rezultati testiranja biomarkera mogu pružiti različite vrste informacija. Mogu pokazati:

  • Da vaš karcinom ima određeni biomarker koji je cilj poznate terapije, što bi moglo biti opcija za liječenje vaše bolesti. Ova terapija može biti dostupna kao FDA-odobrena terapija, terapija van standardne upotrebe (off-label), ili kroz učešće u kliničkom ispitivanju.
  • Da vaš karcinom nema određene biomarkere, što znači da neki tretmani vjerovatno neće biti djelotvorni. Ovo vam može pomoći da izbjegnete terapije koje neće dati rezultate.
  • Da ćete vjerovatno imati koristi od liječenja, ali bez upućivanja na specifičnu terapiju. Na primjer, test može pokazati da je vjerovatnije da će se vaš karcinom vratiti nakon prve terapije, pa bi dodatno liječenje moglo smanjiti ovaj rizik.
  • Promjene u ćelijama karcinoma koje nisu korisne za donošenje odluka o liječenju, kao što je genska promjena za koju se smatra da je bezopasna (benigna) ili čiji efekti nisu jasni (poznata kao varijanta nepoznatog značaja, ili VUS). Iako ove informacije možda neće biti korisne za odluke o liječenju, i dalje se mogu naći u laboratorijskom izvještaju.

Neki rezultati mogu dovesti do genetskog testiranja

Testovi biomarkera ponekad mogu otkriti promjene gena s kojima ste se rodili i koje povećavaju rizik od raka (ili drugih bolesti). Ove promjene se često nazivaju naslijeđene ili germinativne mutacije.

Ako se tokom testiranja biomarkera otkrije takva promjena, vaš ljekar može preporučiti genetsko savjetovanje kako biste odlučili da li trebate razmotriti genetsko testiranje za naslijeđenu mutaciju. Rezultati genetskog testiranja mogu utjecati i na vas i na članove vaše porodice, pa će vam medicinski tim vjerovatno savjetovati da prvo razgovarate s osobom obučenom za genetsko savjetovanje i testiranje. Oni vam mogu pomoći da razumijete šta rezultati testiranja mogu značiti za vas i vašu porodicu.


Kada testiranje biomarkera možda neće biti korisno za liječenje raka?

Testovi biomarkera mogu pomoći vama i vašem timu za liječenje da odlučite koja terapija bi mogla biti najbolja za vas. Međutim, važno je znati da ovi testovi nisu korisni za svakoga. Evo nekoliko razloga zašto testiranje biomarkera možda neće pomoći:

  • Niste u mogućnosti da obavite biopsiju (ili operaciju) kako bi se prikupio uzorak tumora za testiranje biomarkera.
  • Uzorak vašeg tumora nema dovoljno tkiva za testiranje biomarkera.
  • Vaše osiguranje ne pokriva troškove testiranja određenih biomarkera.
  • Testiranje je obavljeno, ali nije otkrilo biomarkere u vašem raku koji se mogu povezati s dostupnim tretmanima.
  • Testiranje biomarkera identificira terapiju koja se testira u kliničkom ispitivanju, ali vi iz nekog razloga ne možete učestvovati u tom istraživanju.
  • Tekuća biopsija je jedini način da se testiraju biomarkeri vašeg karcinoma, ali možda neće pokazati markere (čak i ako su prisutni u ćelijama raka), jer ne oslobađa svaki rak tumorske ćelije u krv.

Čak i ako vaš test identificira biomarker koji se podudara s dostupnom terapijom, tretman možda neće djelovati na vas. Ciljani lijekovi i imunoterapija mogu biti djelotvorniji kod osoba s određenim biomarkerima nego kod drugih vrsta liječenja, ali ipak ne djeluju kod svih.

Kao i kod drugih vrsta tretmana raka, postoji mogućnost da terapija, čak i ako je isprva korisna, postane manje djelotvorna s vremenom jer se ćelije karcinoma mogu promijeniti i postati otporne na neke tretmane.


Ostale primjene biomarkera raka

Iako su biomarkeri najčešće povezani s liječenjem raka, mogu imati i druge primjene.

Određivanje rizika od raka

Neki biomarkeri mogu biti korisni u određivanju da li je osoba pod većim rizikom od nastanka karcinoma.
Na primjer, kod osoba s određenim vrstama raka (kao što su kolorektalni i endometrijski rak), kancerogene ćelije se obično testiraju na genetske promjene kao što su mikrosatelitska nestabilnost (MSI) i defektni geni za popravku neusklađenosti (dMMR). Otkrivanje ovih promjena može utjecati na opcije liječenja raka, ali i ukazati na to da osoba treba razmotriti genetsko testiranje za Lynchov sindrom, nasljedno stanje kod kojeg su ljudi pod većim rizikom za nekoliko vrsta karcinoma. Osobe s ovim sindromom mogu imati koristi od ranog pregleda za ove vrste raka. Članovi porodice također bi mogli razmotriti genetsko testiranje.

Pronalaženje raka

Neki biomarkeri raka mogu se koristiti za pokušaj ranog otkrivanja karcinoma kod osoba bez simptoma, ili za pomoć u dijagnozi raka kod osobe koja već ima simptome (iako je najčešće potrebna biopsija za konačnu potvrdu).
Na primjer, iako nije savršen test, test krvi za prostatski specifični antigen (PSA) može se koristiti za skrining raka prostate, posebno kod starijih muškaraca bez simptoma. (PSA je protein koji se često nalazi u višim nivoima u krvi muškaraca sa rakom prostate.)

Kod muškaraca koji imaju simptome koji bi mogli ukazivati na karcinom prostate, PSA test se također može koristiti za procjenu da li je potrebna biopsija prostate kako bi se potvrdila dijagnoza raka.

Noviji laboratorijski testovi koji analiziraju nivoe nekoliko različitih biomarkerskih proteina također se ponekad mogu koristiti za procjenu da li biopsiju treba obaviti (ili ponoviti, ako prva biopsija nije otkrila rak prostate, ali liječnik i dalje sumnja na rak zbog visokog PSA nivoa).

Kao još jedan primjer, određene genske mutacije se često nalaze u ćelijama nekih drugih vrsta karcinoma. Pronalaženje ovih mutacija u ćelijama može pomoći u potvrđivanju dijagnoze raka.


Pokazivanje efikasnosti liječenja

Testiranje biomarkera može se koristiti tokom ili nakon liječenja nekih vrsta raka kako bi se vidjelo koliko je liječenje djelotvorno.
Na primjer, kod osoba s hroničnom mijeloidnom leukemijom (CML), ćelije leukemije sadrže mutirani gen zvan BCR-ABL. Vrlo osjetljivi laboratorijski testovi mogu odrediti koliko kopija ove genske mutacije ima u uzorku krvi (što ukazuje na broj CML ćelija prisutnih u tijelu). Broj kopija može se mjeriti prije početka liječenja, a zatim kasnije kako bi se vidjelo koliko dobro liječenje djeluje.

Praćenje povratka raka

Neki testovi biomarkera mogu se koristiti nakon liječenja kako bi se tražili mogući znakovi povratka raka. Test krvi na PSA kod karcinoma prostate i testiranje na BCR-ABL gen kod CML-a su primjeri testova koji se mogu koristiti za otkrivanje povratka raka, često prije nego što osoba osjeti bilo kakve simptome. Ovo može omogućiti raniji početak liječenja recidiva.


 

Za vas smo obradili više korisnih tematika. Pročitajte nešto o njima na našem blogu.

Izvor: American Cancer Society

Saznajte više o karcinomima