Vrste biopsije: postupci, tečna biopsija i izbor metode

Šta je biopsija i zašto se radi?

Biopsija je medicinski postupak kojim se uzima uzorak tkiva ili ćelija iz sumnjive promjene na tijelu radi laboratorijske analize. Uzorci se mogu uzeti iz gotovo bilo kojeg dijela tijela, a postupak je ključan za potvrdu dijagnoze karcinoma. Većina malignih bolesti se dijagnosticira upravo putem biopsije.

Način uzimanja uzoraka zavisi od lokacije promjene, vrste sumnjivog karcinoma i cilja postupka. Neki tumori se mogu uzeti jednostavnom iglom, dok drugi zahtijevaju endoskopiju ili hirurški zahvat.

Kako se bira vrsta biopsije?

Ne postoji jedna vrsta biopsije koja je najbolja za sve pacijente. Ljekar bira postupak prema mjestu i veličini promjene, sumnji na određenu bolest, zdravstvenom stanju pacijenta i količini uzorka potrebnoj za patološku analizu ili genetsko testiranje tumora.

• Biopsija tankom iglom (FNA) može biti dovoljna kada je potreban uzorak ćelija iz lako dostupne promjene.
• Biopsija širokom iglom (CNB) daje više tkiva i često omogućava detaljniju patološku i molekularnu analizu.
• Endoskopska ili hirurška biopsija koristi se kada se promjeni ne može sigurno pristupiti iglom ili je potreban veći uzorak.
• Tečna biopsija može biti korisna kada tkivo nije dostupno ili nije dovoljno, ali ne može u svakoj situaciji zamijeniti biopsiju tkiva.

Konačnu odluku donosi medicinski tim. Ako je planirano genetsko testiranje tumora, važno je prije postupka provjeriti koliko je tkiva potrebno i kako uzorak treba pripremiti.

Usporedba vrsta biopsije

Tabela daje kratak pregled najčešćih postupaka — koliko uzorka daju, kako se izvode i kada su klinički najkorisniji.

Vrsta biopsije	Kako se izvodi	Količina uzorka	Kada je najkorisnija
Tankom iglom (FNA)	Tanka igla i šprica, bez reza	Ćelije i malo tkiva	Površinske ili lako dostupne promjene, potvrda prisustva malignih ćelija
Širokom iglom (CNB)	Deblja igla, lokalni anestetik	Cilindar tkiva	Patološka dijagnoza i molekularne analize, uključujući genetsko testiranje tumora
Endoskopska	Endoskop kroz prirodni otvor	Manji uzorci tkiva	Probavni trakt, dišni putevi, mjehur
Laparoskopska/torakoskopska	Mali rezovi i skop	Ciljani uzorci tkiva	Promjene u trbuhu ili grudnom košu koje nisu dostupne iglom
Hirurška (incizijska/ekscizijska)	Operativni zahvat	Veliki uzorak ili cijela promjena	Nejasna dijagnoza, limfomi, promjene kože i mekih tkiva
Tečna biopsija	Uzorak krvi	ctDNA, CTC, proteinski markeri	Praćenje terapije i recidiva, kada tkivo nije dostupno ili dovoljno

Vrste biopsija

U nastavku su objašnjene najčešće vrste biopsija koje se koriste u dijagnostici raka. Za svaku dijagnozu postoje specifični molekularni testovi koji mogu pomoći u odabiru liječenja.

Biopsija iglom

Kod biopsije iglom koristi se šuplja igla za uzimanje malih uzoraka tkiva. Razlikujemo dvije glavne vrste:

• Biopsija tankom iglom (fine needle aspiration – FNA)
• Biopsija širokom iglom (core needle biopsy – CNB)

Biopsija tankom iglom (FNA)

FNA koristi vrlo tanku, šuplju iglu spojenu na špricu kako bi se izvukla mala količina tečnosti i vrlo sitnih dijelova tkiva iz tumora. Ako je tumor blizu površine kože, ljekar može usmjeriti iglu dodirom. Za dublje promjene koristi se ultrazvuk ili CT.

FNA obično ne uzrokuje jači bol, a koža se ne mora rezati. Glavni nedostatak je što tanka igla ponekad ne uzme dovoljno tkiva za preciznu dijagnozu ili dodatna ispitivanja. FNA se može smatrati i vrstom citološkog testa.

Biopsija širokom iglom (CNB)

Igla kod ove vrste biopsije nešto je deblja i omogućava uzimanje malog cilindra tkiva (jezgre). Postupak se najčešće radi uz lokalni anestetik u ordinaciji ili ambulanti. Prednost CNB metode je veća količina tkiva u odnosu na FNA, uz manju invazivnost u odnosu na operaciju.

Endoskopska biopsija

Endoskopska biopsija se izvodi pomoću endoskopa — tanke, savitljive cijevi sa svjetlom i kamerom. Endoskop se uvodi u tijelo radi pregleda određenog područja, a kroz njega se provode tanki instrumenti za uzimanje uzorka tkiva ili tečnosti.

Laparoskopska, torakoskopska i medijastinoskopska biopsija

Ovi postupci koriste različite vrste skopova za pregled unutrašnjosti tijela, ali za razliku od endoskopske biopsije, ovdje je potreban mali rez na koži. Instrumenti se uvode kroz dodatne male rezove kako bi se uzeli uzorci tkiva.

• Laparoskopija se koristi za pregled abdomena (trbušne šupljine).
• Torakoskopija se koristi za pregled grudnog koša.
• Medijastinoskopija se koristi za pregled prostora između pluća.

Hirurška biopsija

Kod hirurške biopsije radi se operativni zahvat kako bi se uzeli uzorci tkiva. Razlikujemo:

• Ekscizijska biopsija — uklanja se cijeli tumor.
• Incizijska biopsija — uklanja se manji dio velikog tumora.

Ovi zahvati se obično izvode uz lokalnu, regionalnu ili opću anesteziju, ovisno o lokaciji tumora.

Laparotomija i torakotomija

Laparotomija je operacija u kojoj ljekar pravi rez u trbuhu, najčešće okomito od gornjeg do donjeg dijela stomaka. Torakotomija je sličan postupak, ali se rez pravi u predjelu grudnog koša radi pregleda unutrašnjosti prsne šupljine.

Ove operacije se obično ne rade ako je cilj samo biopsija. Međutim, mogu se primijeniti kada se sumnjiva promjena ne može dijagnosticirati manje invazivnim metodama, ili ako hirurg planira dodatne zahvate, poput uklanjanja cijelog organa.

Biopsije kože

Za sumnjive promjene na koži ljekar bira metodu u zavisnosti od vrste tumora:

• Površinska biopsija (shave biopsy) uklanja gornje slojeve kože. Češće se koristi kod bazocelularnog ili planocelularnog karcinoma, a rjeđe kod sumnje na melanom.
• Punch biopsija i ekscizijska biopsija uklanjaju dublje slojeve kože, pa su korisne za utvrđivanje dubine prodora melanoma.

Biopsija limfnog čvora stražara

Sentinel lymph node biopsy (SLNB) provjerava da li se rak proširio na obližnje limfne čvorove. Ova informacija je važna za određivanje stadija bolesti i odabir liječenja. Postupak se najčešće koristi kod melanoma i karcinoma dojke.

Da bi se pronašli limfni čvorovi stražari, doktor ubrizgava malu količinu radioaktivnog materijala ili boje u područje tumora. Nakon kratkog vremena pronalaze se limfni čvorovi najvjerovatnije zahvaćeni rakom, uklanjaju se i analiziraju pod mikroskopom. Ako se u čvoru nađu ćelije karcinoma, obično se uklanjaju i ispituju ostali limfni čvorovi u toj regiji.

Tečna biopsija

Tečna biopsija koristi uzorak krvi ili druge tjelesne tečnosti za traženje znakova karcinoma. Laboratorijski testovi mogu otkriti cirkulirajuće tumorske ćelije (CTC), cirkulirajuću tumorsku DNK (ctDNA) ili proteinske markere. Ova metoda je manje invazivna i posebno je korisna za praćenje bolesti i otkrivanje recidiva.

Nisu svi tumori takvi da otpuštaju svoje ćelije ili dijelove u krv, pa ove analize nisu uvijek primjenjive. Kada se mogu koristiti, daju važne informacije na jednostavniji način — bez invazivne biopsije.

Tečna biopsija ili biopsija tkiva: koja je razlika?

Biopsija tkiva najčešće je prvi izbor za potvrdu dijagnoze jer patolog može pregledati ćelije i strukturu tumora. Uzorak također može poslužiti za određivanje biomarkera i genetsko testiranje tumora.

Tečna biopsija analizira tumorske tragove u krvi, najčešće cirkulirajuću tumorsku DNK (ctDNA). Manje je invazivna i može biti korisna kada biopsiju tkiva nije moguće sigurno uraditi, kada nema dovoljno sačuvanog tkiva ili kada je potrebno pratiti promjene tokom liječenja.

• Prednost biopsije tkiva: omogućava direktan pregled tumora i obično daje više informacija za početnu dijagnozu.
• Ograničenje biopsije tkiva: zahtijeva zahvat, a mali ili stariji uzorak ponekad nije dovoljan za sve analize.
• Prednost tečne biopsije: uzima se iz krvi i postupak se može lakše ponoviti.
• Ograničenje tečne biopsije: negativan rezultat ne isključuje promjene u tumoru jer svi tumori ne otpuštaju dovoljno ctDNA u krv.

Ove metode se zato često dopunjuju, umjesto da se posmatraju kao međusobne zamjene. Izbor zavisi od dijagnoze, dostupnog uzorka i pitanja na koje analiza treba odgovoriti.

Priprema, oporavak i moguća rizici

Većina biopsija su ambulantni postupci nakon kojih pacijent istog dana ide kući. Prije postupka ljekaru je važno reći koje lijekove uzimate, posebno antikoagulanse i aspirin, te da li imate poremećaj zgrušavanja ili alergiju na anestetik.

• Prije postupka: kod dubljih biopsija i zahvata u općoj anesteziji obično se traži kratko nejedenje i laboratorijske analize krvi.
• Tokom postupka: igla ili endoskop se vode ultrazvukom, CT-om ili kamerom kako bi uzorak bio uzet iz najinformativnijeg dijela promjene.
• Nakon postupka: moguća je blaga bol, modrica ili manje krvarenje na mjestu uboda, što obično prolazi u nekoliko dana.
• Rjeđi rizici: infekcija, jače krvarenje ili, kod biopsije pluća, pneumotoraks — zato se postupak planira u ustanovi koja može odmah reagovati.

Ako uzorak nije dijagnostički (nedovoljno ćelija ili tkiva), biopsija se ponekad mora ponoviti. Rani razgovor o tome šta je sve planirano s uzorkom smanjuje vjerovatnoću ponovnog zahvata.

Biopsija i genetsko testiranje tumora

Uzorak iz biopsije — najčešće u obliku FFPE bloka — služi kao polazni materijal za genetsko testiranje tumora. Analiza genetskih promjena pomaže u odabiru ciljanog liječenja i procjeni prognoze. U zavisnosti od dijagnoze, ljekar može preporučiti testove poput FoundationOne, MammaPrint ili Signatera.

Ako želite znati koje testove nudimo za vašu dijagnozu, pogledajte pregled testova ili nas kontaktirajte za konsultacije.

Koliko uzorka je potrebno za molekularne analize?

Klinička korist biopsije ne završava patološkom dijagnozom. Isti uzorak nosi informaciju o biomarkerima koji određuju terapiju, pa je količina i kvalitet tkiva praktično pitanje liječenja.

• FFPE blok ili nekoliko nebojenih rezova najčešći su materijal za imunohistohemiju i sekvenciranje nove generacije.
• Udio tumorskih ćelija u uzorku često je važniji od same veličine uzorka — uzorak s malo tumora može dati nepotpun rezultat.
• Stariji uzorci (obično više godina) mogu imati degradiranu DNK, pa laboratorija ponekad traži novi uzorak.
• Kada tkiva nema dovoljno, tečna biopsija iz krvi može biti alternativa za dio analiza, uz svjesnost njenih ograničenja.

Prije naručivanja testa provjeravamo s laboratorijom koji je materijal potreban, kako se šalje i šta se radi kada uzorak nije dovoljan.

Izvor: American Cancer Society