EGFR: Ključ za bolje razumijevanje karcinoma

EGFR (receptor epidermalnog faktora rasta) je receptor na površini ćelije koji prenosi signale za rast i diobu. Aktivirajuće mutacije EGFR gena pokreću rast tumora kod oko 10–15 % pacijenata s adenokarcinomom pluća u Evropi, a znatno češće kod nepušača i pacijenata azijskog porijekla.

Najvažnije EGFR mutacije kod karcinoma pluća

• Delecija egzona 19 i L858R (egzon 21) — „klasične” mutacije, osjetljive na EGFR inhibitore tirozin kinaze (TKI).
• T790M — najčešći mehanizam rezistencije na TKI prve i druge generacije.
• Insercije egzona 20 — slabo odgovaraju na klasične TKI; za njih je odobren amivantamab.

Terapija

Raniji lijekovi (erlotinib, gefitinib, afatinib, dakomitinib) danas su uglavnom zamijenjeni osimertinibom, TKI treće generacije, koji je standard prve linije za metastatsku bolest, djeluje i na T790M i na metastaze u mozgu, a primjenjuje se i adjuvantno nakon operacije (studija ADAURA) te nakon kemoradioterapije u stadiju III (LAURA). Nove opcije uključuju kombinacije osimertiniba s kemoterapijom (FLAURA2) i amivantamaba s lazertinibom (MARIPOSA).

EGFR kod kolorektalnog karcinoma

Kod kolorektalnog karcinoma EGFR se ne testira radi mutacija. Anti-EGFR antitijela (cetuksimab, panitumumab) primjenjuju se kod tumora bez RAS mutacija (KRAS/NRAS divlji tip), najčešće kod tumora lijeve strane debelog crijeva; odlučujući biomarker je dakle RAS (i BRAF), a ne EGFR.

Testiranje

EGFR mutacije se određuju NGS-om iz tkiva ili tečnom biopsijom (ctDNA), koja je posebno korisna za otkrivanje rezistencije (T790M, MET amplifikacija) tokom liječenja. Odluku o terapiji donosi nadležni onkolog.