Genetsko testiranje po dijagnozi

GIST i mezoteliom

Genetsko i molekularno testiranje pomaže potvrditi dijagnozu GIST-a ili mezotelioma te identificirati biomarkere važne za izbor terapije. Analiza nasljednih varijanti može biti opravdana kod određenih pacijenata zbog sindroma povezanih s genima KIT, PDGFRA, SDH ili BAP1. Tokom praćenja, molekularni testovi mogu dopuniti radiološke i kliničke nalaze.

Relevantni testovi kroz cijeli klinički put

Testovi su grupisani po fazi — od procjene nasljednog rizika, preko dijagnostike i profiliranja tumora za odabir terapije, do praćenja bolesti.

Nisu svi testovi primjenjivi u svakoj situaciji. Uz medicinsku dokumentaciju predlažemo tačan test i redoslijed testiranja.

Česta pitanja

Genetsko testiranje — gist i mezoteliom

Zašto se kod GIST-a testiraju KIT i PDGFRA?
Mutacije u KIT i PDGFRA pomažu potvrditi molekularni podtip GIST-a i odabrati ciljani lijek. Pojedine mutacije predviđaju osjetljivost ili rezistenciju na određene inhibitore tirozin-kinaze.
Može li mezoteliom biti nasljedan?
Većina mezotelioma nije nasljedna, ali patogene varijante gena BAP1 mogu povećati rizik. Germinalno testiranje posebno se razmatra kod mlađih pacijenata, porodične anamneze ili više BAP1-povezanih tumora.
Može li krvni test zamijeniti biopsiju?
Biopsija tkiva uglavnom ostaje ključna za potvrdu dijagnoze i početno profiliranje. ctDNA ili CTC analiza može pomoći kada tkivo nije dostupno ili tokom praćenja, ali nije uvijek informativna.